Šefik Patković rođen je 1967. godine u Preočici, općina Vitez. Djetinstvo i mladost provodi u Krušćici. U Vitezu se školuje za zvanje metalostrugara nakon čega radi u vojnoj industriji. Na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu stupa u redove Armije BiH, a 1993. godine biva ranjen snajperskim hicem u kičmu usljed čega nastupa teška invalidnost, kvadriplegija (oduzetost ekstremiteta).
U periodu oporavka kod Šefika Patkovića se pojavljuje želja da svoju životnu energiju usmjeri u drugom pravcu. Razvija interes za svijet likovne umjetnosti, izrađujući svoje prve crteže već u bolesničkoj postelji, da bi se kasnije okušao u primjeni slikarskih tehnika, akvarela, akrilika i ulja.
Nakon prve samostalne izložbe priređene 1996. godnie u Galeriji “Paleta“ u Sarajevu, Patković učestvuje na kolektivnim i samostalnim izložbama u Travniku, Tuzli, Bugojnu, Visokom, Sarajevu, a samostalno izlaže i van granica zemlje, u Sloveniji, Turskoj, Engleskoj, Austriji. Neke njegove slike objavljene su i kao ilustracije u literarnim zbirkama mladih autora.
Danas Šefik Patković živi u Zenici i aktivno slika.
Kada je prije devet godina na izložbi organiziranoj u Zavičajnom muzeju u Travnik predstavljena četverogodišnja likovna produkcija Šefika Patkovića, koja je ukazala na njegov nesporan talent, već tada se moglo naslutiti da će on u narednom periodu, uz neizmjenjene motoričke sposobnosti, biti u stanju dosegnuti višu tehničku razinu i izgraditi osoban i prepoznatljiv umjetnički izraz.
Danas stojimo pred slikama Šefika Patkovića relaksirani njihovom unutarnjom ljepotom, suptilnom kolorističkom strukturom satkanom od finog valerskog tkiva, sa razrađenom tonskom gradacijom kojom autor vješto modelira likovnu formu uvodeći nas u trodimenzionalni prostor slike, u njenu čarobnu, zamišljenu nutrinu.
Svaki od ovih motiva, predstavljen kao gradski pejzaž, arhitektonski detalj ili mrtva priroda, sadrži određen tradicijski aspekt kojim je određena prepoznatljivost bosanskog kulturnog koda.
Određen broj slika na ovoj izložbi emitira živu energiju od koje je satkana tekstura slikovne materije. Zlatnom „rembrantovskom“ svjetlošću izdašno su natopljeni oblici i prostor.
Prijatno smo zatečeni spoznajom o zanatskoj suverenosti i suptilnoj umjetničkoj interpretaciji koju autor primjenjuje u razradi slikovnog predloška.
Gledajući ta djela bivamo poneseni nadahnućem i simboličkom porukom koju nam svojim invebtivnim rukopisom daruje Šefik Patković.
Fatima Maslić
